S nama je u grupi boravila naša pedagoginja Sabina Gadanec koja je uz pomoću pokretne slikovnice ispričala djeci terapeutsku priču „Kad je ljuta, vjeverica ne sluša“. Nakon priče, s djecom se razgovaralo o postupcima likova te o emociji ljutnje – što ih ljuti, kako se onda ponašaju, što možemo raditi kada smo ljuti i sl. Također, djeci se prezentiralo kako se mogu nositi s osjećajem ljutnje te koji su primjereni načini za izbacivanje ljutnje – trganje i gužvanje papira i aluminijske folije, pravljenje gruda od papira i bacanje u koš. Osim u spomenutim aktivnostima, djeca su se okušala i u aktivnosti pravljenja planine od sapunice i aktivnosti vođenja loptice slamkom koje potiču strukturu i uključivanje, odnosno aktivnost djece.  Emocija ljutnje jednako je važna kao i emocija sreće, straha ili tuge te je važno omogućiti djeci da je izraze na primjerene načine. Osim već spomenutih načina s gužvanjem i trganjem papira, to može primjerice još biti i šaranje po papiru, udaranje nogom u pod, vikanje. Važno je osvijestiti kod djece da je u redu biti ljut i izražavati ljutnju, ali na načine da su oni i drugi oko njih sigurni.