Protekla dva tjedna u našoj jasličkoj skupini bila su poput dobre serije s mnogo epizoda – svaka donosi novu radnju, pokoji izazov i obavezno nekoliko sretnih završetaka. Djeca i odgojitelji zajedno kroče kroz razdoblje prilagodbe, a iako su suze ponekad nezaobilazni gosti, svjetli trenuci postaju sve češći i snažniji.

Naša mala ekipa pokazala je da šetnje i boravak na igralištu imaju gotovo čarobnu moć: čim iziđemo van, raspoloženje se popravi, a osmijesi postanu širi od tobogana na kojem se najhrabriji već odvažno spuštaju. Druženje sa starijim skupinama također je pravi pogodak – mlađi s divljenjem promatraju „velike prijatelje“, dok stariji rado preuzimaju uloge vodiča i zaštitnika.

Unutar četiri zida polako se uspostavlja ritam: prepoznajemo vrijeme za igru, odmor, obrok i naravno – zagrljaje koji vrijede više od bilo kakvog rasporeda. Iako je jaslička prilagodba proces koji traži vrijeme i strpljenje, možemo s ponosom reći da se grupa lijepo formira, a djeca sve sigurnije koračaju kroz svoj novi svijet.

Ako bismo prilagodbu opisali akademskim rječnikom, rekli bismo da se radi o kompleksnom procesu usklađivanja emocionalnih, socijalnih i tjelesnih potreba djece u novom okruženju. Ako bismo je opisali s dozom humora, rekli bismo: jaslice su poput malog simfonijskog orkestra – ponekad zvuče kao da svatko svira svoj instrument, ali iz dana u dan sve češće uhvatimo prave note.

Pred nama je još mnogo dana punih igre, istraživanja i smijeha, a ono što je sigurno – svaka epizoda bit će bogatija od prethodne.