Sjećate se našeg nastupa povodom 120. godišnjice osnutka knjižnice? Upravo taj događaj probudio je znatiželju za kulturnim identitetom tj. pojedinim segmentima baštine našeg sela. Iz tog razloga ugostili smo djeda i baku Mihalec i s njima „otputovali“ u njihovo djetinjstvo.

Dok nam je baka Slavica predstavila svoje nekadašnje igračke kao npr. starinsko posuđe, lutkicu iz Rusije, nekadašnji ručak od piljevine, mrvljene cigle i zemlje (ne sumnjajte da smo i mi kasnije kuhali po bakinom receptu), djed Mladen u ulozi Indijanca u napadu na kauboje ili dozivanju kiše plesom, uprizorio je nekadašnju igru dječaka.

Uz interes za kajkavskim narječjem (doznali smo što je ranjglica i zagrebača) ono što je najviše privuklo dječju pažnju je spoznaja o važnosti samostalnog rada. Naime, da bismo ostvarili cilj, naučili nešto novo ili pak došli do rješenja, djeca su nekad sama inicirala i organizirala  igru i izradu potrebitih rekvizita. Iskrice su također uočile i potencijalno opasne situacije tijekom igre (npr. rukovanje lukom i strijelom) što nas je također dovelo do spoznaje o snalažljivosti i spretnosti nekadašnjih generacija.

Dok o svemu spomenutome  svakodnevno raspravljamo, nadamo se da smo kod naših gostiju probudili one najsnažnije i najmoćnije emocije koje ih vežu uz najljepše životno doba, a to je djetinjstvo.