Svježi zrak, cvrkut ptičica, zelenilo… kako divan dan na Bilogori popraćen dječjim osmjesima! Uspon do najvišeg vrha Bilogore, Stankov vrh, nije predstavljao prepreku ni za naše najmlađe Iskrice. Hrabro smo koračali na 309 metara nadmorske visine (50-tak metara od stajališta autobusa) gdje se nalazi nekoliko klupa i stolova te poseban „sandučić“ na kojem je pričvršćen metalni žig sa spomen-pločama kojim je označen vrh. Također, tamo možete ostaviti svoju poruku planinarskom društvu Bilo u znak zahvale za održavanje okoliša.

Nakon polusatne šetnje, stigli smo do Aninog doma. Po putu smo se zasladili šumskim jagodama… kako su mirisne i ukusne!

Uslijedio je piknik i igre za djecu. Doživjeli smo i potragu za izgubljenim gušterom. Nekolicina djece rado je s vodičem Romanom pretraživala prostorije Doma no potraga je završila neslavno. Međutim, odlučili smo ponovno vratiti se na jesen kada nas je planinar Roman pozvao na kestenijadu!

Logorska vatrica, kesteni, pokoja kobasica… Bit će interesantno. Okruženi tišinom netaknute prirode napunili smo baterije za nove zgode!