Dok su se pahulje tiho spuštale s neba, Lavići su već imali plan. Veliki plan. Ambiciozan plan. Plan koji uključuje snijeg, brzinu i apsolutno ignoriranje činjenice da je hladno.

Leptirići, s druge strane, su još pokušavali shvatiti kako hodati po snijegu a da ne završe na leđima — elegantno, naravno.

Bilo je tu grudanja, smijeha, neočekivanih klizanja i barem jednog ozbiljnog razgovora sa snijegom u stilu: „Zašto si tako sklizak?“

No jedno je sigurno — snijeg je tog dana bio samo kulisa, jer pravo veselje stvorili su Lavići i Leptirići svojim zaraznim smijehom.

Zaključak?

Snijeg se topi, rukavice se gube, ali uspomene ostaju.

A kad se Lavići i Leptirići udruže — zima nema šanse.