Dječji svijet ispunjen je realnim ili imaginarnim životinjama koje se pojavljuju u knjigama, crtićima, filmovima, video igricama, zoološkim vrtovima, cirkusima, ali i njihovim kućama i dvorištima.

Kućni ljubimci nerijetko zauzimaju ulogu člana obitelji, s njima se razvija emocionalni odnos i oni djetetu pružaju osjećaj podrške. Istraživanja pokazuju da djeca koja odrastaju uz kućne ljubimce vrlo su snažno emocionalno privržena ljubimcima te ih percipiraju kao posebne prijatelje, važne članove obitelji, izvore zabave, fizičke sigurnosti, vježbe i zaštite, te one koji im bezuvjetno pružaju ljubav i emocionalnu podršku (Smojver-Ažić i Topalović prema McNicholas i Collis, 2001.).

Kućni ljubimac djetetov je prijatelj koji mu pruža emocionalnu podršku. Uz njega je dijete aktivnije i povezanije s prirodom i svojom obitelji, jer je kućni ljubimac obveza i radost koja povezuje sve članove kućanstva.

Mi smo se odlučili za ovu temu jer kroz razgovor s djecom primijećen je veliki interes  za mačke, a što nam se je uklopilo i za završnu temu našeg projekta o domaćim životinjama.

Mačka Lola je boravila u našoj skupini kraće nego što smo planirali, jer velika želja dječice da ju miluju ju je uplašila. Bez obzira na to, nakon boravka djeca je se često sjete i pitaju za nju. Jednom prilikom kada je grmjelo i padala je jaka kiša dječak L.P. zabrinuo se za nju, gdje je ona sada, boji li se ona grmljavine?  Kroz ovakve aktivnosti kod djece razvijamo empatiju, odgovornost za svoje domaće životinje i kućne ljubimce.