Obilježavajući Dan žena posvetili smo se našim majkama te uz spontani i neposredni razgovor o važnosti i snazi žene, izradili i prigodne čestitke i uručili ih uz najiskrenije želje.

No već sljedećeg dana nastavljen je razgovor nekolicine djece o razlikama između muškaraca i žena što nas je odvelo u daljnje, vrlo motivirajuće istraživanje koliko su žene moćne i poznate.

Upoznali smo naizgled obične djevojčice koje nisu ni bile svjesne koliko su iznimne jer su mnogo vremena uložile u ostvarenje cilja koji su si postavile čak i onda kada nitko nije vjerovao da će u tome uspjeti.  U tili čas slikali smo poput Fride Khalo, pjevali kao Edith Paif, spremali se za let avionom kao Amelia Earthard izrađujući vlastiti avion od pedagoški neoblikovanog materijala te se okušali u sportskim aktivnosti i na taj način ojačali svoje tijelo poput Wilme Rudolph.

Još aktivnost nije ni završila, a iz prikrajka sobe dnevnog boravka Arsen je dobacio: „Teta, znaš kaj bi još mogli učiti?“ Nastavak slijedi…