“Sve što trebam znati o tome kako treba živjeti, što raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.”  (Robert Fulghum)

Sjećate se nas, Bubamara iz vrtića Dabrić, malih Bubamara koje sad s veseljem ujutro dolaze u vrtić? Te male Bubamare postale su jako marljive. Sigurno se pitate zašto marljive.  Marljive zato jer svakog dana uče kako biti strpljiv za vrijeme ručka, kamo spremiti zdjelice, čaše, pribor nakon što se najedemo, kamo pospremiti igračke nakon igre. Učimo i  kako sve igračke nisu samo tvoje jer ih moraš dijeliti sa svojim prijateljima. Naučile smo mi Bubamare da se sam i obuješ ako ideš van na igru, ali pri tom nikako ne smiješ zaboraviti svoje papučice pospremiti na njihovo mjesto. Našim vrtićem se šulja Maca Papučarica koja ti može uzeti papuče ako nisu uredno pospremljene. Maca čak pazi  i kako naše tete pospremaju svoje papuče. E, taman kad pomisliš da si gotov s tim teškim poslovima, moraš naučiti i kako dobro nasapunati i oprati ruke kako bi otjerao Prljeka i Mrljeka koji vole prljavštinu . I kad si već jako umoran i oči ti se polako sklapaju, i tvoj medo već tone u san, ti moraš ostati budan jer trebaš skinuti svoje hlačice, majicu, čarapice , obući svoju pidžamicu. I kad sve to uspiješ tvoja teta te svaki put pohvali, zagrli i nagradi osmijehom jer tvoj uspjeh je i njen uspjeh. I sve što trebam znati učim svakog dana u vrtiću.