Kasno poslijepodne, dok je sunce lagano na zalasku, u Iskrici kreće žamor.  Dok se dvorištem šire opojni mirisi, kao magnetizmom privučeni upiremo poglede prema pekarskim delicijama u rukama naših roditelja pri dolasku. Baš kao prava idila i rapsodija svih osjetila. Vrijeme je za još jednu vrtićku kestenijadu.

Gotovo da nije bilo lica bez osmijeha i  veselja zbog druženja. Dok očevi s puno pažnje, žara  i zavidnih kulinarskih umijeća peku kestene, mame u svom kutku razgovora  razmjenjuju recepte slastica koje su donijele ili prepričavaju zgode i nezgode svojih mališana.  A djeca? Oni pak uživaju na svoj način.  Što Iskrice, što njihova braća i sestre, uživaju u druženju kao da se nisu vidjeli duže vrijeme, a puno toga si žele reći. Pečena bundeva na stolu baš kao simbol doma i topline, vraća nas u djetinjstva i bakino krilo.

Ah, ta bogata jesen. Samo da ovakvi prizori potraju što duže i budu što češći.