Što je bolje za dijete? Treba li mu omogućiti više strukturirane igre, ciljanih aktivnosti ili nestrukturirane, slobodne igre? Točan je odgovor da su djetetu za pravilan psihofizički razvoj potrebne obje vrste igre jer obje vrste pružaju priliku za učenje i razvoj.

U nestrukturiranoj igri do izražaja najčešće dolazi djetetova mašta i kreativnost. Za tu vrstu igre najbolje je djetetu ponuditi materijal kojim može slobodno manipulirati, kombinirati ga, slagati različite instalacije, provjeravati svoje hipoteze u praksi. Za takvu igru ponudila sam kod kuće izrađen kinetički pijesak od kojeg je nastala planina, špilja, u njemu su se tražili skriveni predmeti (plastično jaje, plastična kost), radili su se otisci i sl. Ponudila sam oblutke i daščice različitih veličina od kojih je nastala kuća s ogradom, garaža za vozila (mali komadići drva bili su automobil, autobus, kombi, kamion, formula…). Od takvih materijala ponudila sam i različite žitarice, konkretno ječmenu kašu koja je postala pravi medij za razvoj simboličke igre hranjenja životinja (uz presipavanje, punjenje, pražnjenje, istraživanje koja količina kaše stane u koju posudu i sl.), kus kus obojani u dvije boje što je poslužilo da simboličku igru kuhanja i pijenja kave i domaći plastelin u četiri boje od kojeg su najčešće nastajale kuglice i gliste, a oblikovao se i različitim kalupima. Ono što nas je oduševilo bilo je crtanje ugljenim štapićem. Lakoća baratanja, debele, guste linije na papiru produljile su interes.

Ovakvim aktivnostima utječe se na sva područja djetetova razvoja. Događa se razvoj govornih vještina, bogaćenje rječnika, razvoj imaginacije, kreativnosti, likovnog stvaralaštva, okulomotorne koordinacije, osjećaja uspješnosti, razvoj kognitivnih sposobnosti (prije svega pažnje), motivacije, upornosti itd. Dijete tako otkriva područja vlastitih interesa.

U skladu s praćenjem dječjeg interesa (često ispitivanje koje je neko slovo i potom traženje istog, npr. na natpisima na majici ili na predmetima u kupaonici, kuhinji, interes za bojanje bojicama i pastelama – pitanje recimo „Kakve je boje magarac?“), pripremila sam i strukturirane aktivnosti i poticaje za istraživanje slova, voća i povrća i boja. Pomoću kartona i poklopaca vlažnih maramica izradila sam dvije ploče. Na jednoj se nalaze sva slova abecede i nekoliko predmeta ili živih bića koji počinju tim početnim slovom (na poklopcu i ispod poklopca). Osim zabave koju za jasličko dijete predstavlja sam čin otvaranja poklopaca, ta smo slova i predmete imenovali i uparivali s istim slovima ispisanima na kamenju. Na drugoj ploči ispod poklopaca nalazi se voće i povrće, ciljano ono s kojim se dijete možda ne susreće svakodnevno i čiji naziv još ne može izgovoriti. Na ploču sa slovima moguće je staviti slova izrađena od različitih materijala (drvo, kamen, brusni papir, tkanina i sl.) ukoliko je cilj i stjecanje iskustva dodirom, a na ploči s voćem i povrćem može se složiti igra memori ukoliko je cilj razvoj sposobnosti uočavanja i uparivanja. Cilj mojih poticaja bio je primarno razvoj govornih vještina, artikulacije glasova, imenovanje manje poznatih pojmova, razvoj kognitivnih sposobnosti, ali i razvoj okulomotorne koordinacije, u skladu s dobi djeteta (2 god. i 4 mj.).

Samostalno rezanje i lijepljenje sitnih komadića kolaž papira na predložak zeca koji drži mrkvu pobudilo je velik interes i dugotrajnu pažnju. Dijete jako osjeća kad se pokaže povjerenje u njega i njegove sposobnosti (samostalno baratanje škarama i ljepilom – otvaranje čepa, odvrtanje ljepila, mazanje). Boje smo istraživali na način da smo od osnovnih boja (crvene, žute i plave) proizvodili izvedene boje spajajući tekućine obojane prehrambenom bojom kapaljkom i prelijevanjem iz posude u posudu. U toj aktivnosti nije primarni cilj da dvogodišnjak stječe spoznaju o načinu dobivanja izvedenih boja (iako je naravno navedeno kao informacija i zasigurno će ostati u pamćenju ukoliko se još nekoliko puta spomene), već manipuliranje kapaljkom i čašama, razvoj okulomotorne koordinacije, pincetnog hvata, vizualne percepcije, stjecanje iskustva vidom, razvoj sposobnosti uočavanja promjena, imenovanje boja, razvoj govornih vještina, artikulacije glasova. Posebno zanimljiva bila je i aktivnost uparivanja figura dinosaura s njihovom fotografijom u knjizi. Time dijete razvija sposobnost uočavanja, zaključivanja, motivaciju za istraživanjem, razvija artikulaciju glasova, imenovanje pojmova, a listanjem stranica knjige i finu motoriku šake i prsti.

Kako je potrebno čim više vremena provoditi na svježem zraku, u vanjskom je prostoru također potrebno djetetu omogućiti i strukturirane i nestrukturirane aktivnosti. Jedna od dražih strukturiranih aktivnosti već nekoliko tjedana je traženje skrivenih predmeta (u ovom slučaju žutih kutijica iz Kinder jaja koje je teže uočiti npr. ispod žutog maslačka ili na žutom toboganu) čime se razvija sposobnost zapažanja, uočavanja promjena, vizualna percepcija, stjecanje iskustva vidom, a razvija se i samopouzdanje i osjećaj uspjeha.

Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete, njegove sposobnosti i spremnost na baratanje materijalima kao što su ovi na fotografijama. Naravno, uvijek je potrebno osigurati prisutnost odrasle osobe ukoliko je u pitanju dijete jasličke dobi. No kako će dijete naučiti baratati takvim materijalima, naučiti što se s njima može, a što ne smije ako mu za to ne pružimo priliku i ne pokažemo povjerenje u njegove sposobnosti? Pokazivanjem povjerenja u dijete, ohrabrivanjem i poticanjem njegova truda i upornosti dijete će zasigurno jačati svoje samopoštovanje i samopouzdanje i biti sve samostalnije (danas u nekim životno-praktičnim vještinama, sutra primjerice u donošenju životno važnih odluka).

Pedagoginja Sabina Gadanec