Stupnjevanim intenzitetom poticanja u istraživačko-manipulativnim centrima, poticajima koje smo uvodili i nudili djeci  prateći njihove interese, te obima unutarnjeg prostorno-materijalnog konteksta koji nije bio dovoljan za zadovoljavanje potreba, dio našeg „prirodnog laboratorija“ spontano se seli u vanjski dvorišni dio vrtića.

Obilje prirodnina zbog kojih djeca, ali i odrasli obožavaju jesen, pravo je blago koje u sebi krije bezbrojne mogućnosti iz kojih djeca itekako mnogo napreduju u novim spoznajama i znanjima.

Zahvaljujući bogatoj „prirodnoj riznici“ okusa i mirisa intenzitet interesa iz dana u dan raste i proširuje se.

Oplemenjivanju poticajnog kontekstualnog vanjskog i unutarnjeg okruženja  doprinosi kvalitetna suradnja s roditeljima.

Motivirani od strane odgojitelja, suradljivo i aktivno sudjeluju u brojnim aktivnostima.

Gradeći partnerstvo s obiteljima, odgojno-obrazovni program tako se spontano proširuje i u roditeljski dom.

Uz  već mnoge, ovotjedna završna aktivnost vezana uz izradu zimnice u skupini, započinje upravo u roditeljskom domu, gdje roditelji zajedno s djecom pripremaju i oslikavaju personalizirane staklenke za zimnicu koju djeca pripremaju u vrtiću za svoj obiteljski kutić koji nadopunjujemo prostorom smočnice u koju će spremiti zimnicu koju su sami izrezali i pripremali.

Recepti pisani rukom nisu samo dio vanjske dekoracije, već slijede planirane aktivnosti koje vode i do važnosti pisane komunikacije o kojoj će djeca uskoro više saznati u posjeti pošti.

Posebno velik interes djeca pokazuju za istraživanje tekstura plodova jeseni. Slobodna senzorna igra poželjan je „prijatelj“ djetetu. Kvalitetno pripremljeni gustativni poticaji garancija su pravog „guštanja“ u igri.

Osim taktilne, vizualne, gustativne i olfaktivne stimulacije, u vanjskom okruženju kvaliteti pridonosi i spontana auditivna stimulacija iz prirode (slušanje cvrkuta ptica, pa sve do današnjeg promatranja kretanja ptica u jatu , šuma njihovih krila i leta drona).

Nesvjesno, djeca na taj način stvaraju neposrednu interakciju sa svijetom oko sebe. Kada su takvi vanjski podražaji pozitivni kao ovi, u djetetu bude nesvjesnu i svjesnu povezanost s prirodom. U vremenu kada je velika većina djece u gradovima prepuštena „odgoju preko medija“, ova djeca zaista imaju veliku privilegiju zdravog života u prirodi i s prirodom.

U sklopu Odgoja za ljudska prava i demokratsko građanstvo i užeg područja čuvanja baštine zavičaja, djeci ponuđene starinske igre nailaze na dobre i pozitivne reakcije. Građenje zdenca od kocenja, natjecanje u nošenju kestena u žlici, čišćenje lješnjaka, runjenje kukuruza, nizanje „kraluša“ od kukuruza, osim što potiču svjesnost o važnosti pripadanja kulturološkoj zajednici, određenom društvenom kontekstu, narodu i kulturnoj baštini, poticajnim suvremenim predškolskim kurikulumom odvode djecu sve do konstruiranja sasvim nove aktivnosti : istraživanja kosine, slobodnog pada.

Postaju čak i  ozbiljni doktori stomatolozi koji u zrnu kukuruza opažaju karijes i pod povećalom „tjeraju Grica i Greca“ iz usnih šupljina.

Tako je  isti materijal  mnogostruko poticajan na brojnim područjima razvoja djeteta.

Znakovita je to činjenica koja dovodi do zaključka da je „staro“ i „novo“  spojivo, poželjno i moguće. Svakako, itekako vrijedno za nadogradnju dječjih spoznaja o uvažavanju različitosti i višestrukom participiranju od inih.

Kako bi sve što činimo dobilo još jednu  veoma važnu i potrebnu dimenziju, integriranim sadržajima vjerskog odgoja budimo dubine i duhovni unutarnji svijet dječje duše koja tada šapće anđelima i želi biti dobra kao anđeo.

Pjesma je lijek, kaže narodna poslovica!

Stoga se mi Bambići, uz sve radosti koje ovdje međusobno dijelimo,  svakodnevno i  preventivno „liječimo“  veselim dječjim pjesmama!

A kad nam se još radosnoj  raspjevanoj družini pridruži i Isus, eeeeee to je tek prava zabava!

Dođite! Pridružite se našem malom Bambi zboru! Zapjevajmo!

„Kad Isus dolazi između nas,

kad Isus dolazi između nas

I kada dođe, sve se mijenja,

nema više tuge, dolazi veselje,

i kada dođe, sve se mijenja,

nema više tuge ni za tebe ni za nas“