„Teta, moja seka ima prijateljicu iz Italije, a ja dok sam bil beba, znal sam govoriti italijanski!“ – Šimun

„A kaj je to Italija????“ – Marcela

Dvije rečenice, sasvim dovoljne, da krenemo u istraživanje i traženje informacija u društvu vršnjaka.

Već sljedeće jutro Šimun nas je veselo pozdravio s „bonđorno“ što je bio još jedan poticaj za proces vlastitog učenja i  preuzimanja odgovornosti za taj proces, a za djecu vrlo primamljiv i inovativan način bogaćenja kulturnog identiteta.

Uz niz fotografija, priča pa i pjesmu ubrzo su se naše znanje i rječnik proširili i upoznali smo talijanske građevine: Kosi toranj i Koloseum,  „bili“ u plutajućem gradu, tj. Veneciji, „pretvorili“ se u Leonarda da Vincija i slikali Mona Lisu. Najveći interes i znatiželja bili su vezani uz „A kaj oni jedu?“ pa je vrtić obogaćen talijanskom pizzerijom te smo vrlo spretno razvrstavali „600 vrsta“ talijanskih tjestenina.

I teta Monika, naša kuharica, dala je veliki doprinos temi i pripremila nam dva specijaliteta – špagete i pizzu, dok smo hrvatsku Linoladu zamijenili talijanskom Nutelom.

Iako je putovanje Italijom bilo poučno i nadasve zanimljivo, iza ugla čekaju nas još neke nove pustolovine.