Dobrobiti vjerskog odgoja u predškolskoj dobi:
- dijete je spontano, otvoreno transcendentnomu i religioznosti
- dijete ima sposobnost čuđenja i divljenja
- mašta, intuicija, znatiželja i spontanost omogućuju stvaranje autentičnosti odnosa s Bogom
- pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjere
- potreba za cjelovitim odgojem
CILJ: Senzibilizirati dijete za njegovu duhovnu dimenziju kao potrebu koja ga čini osjetljivim za otkrivanje, primanje i oblikovanje njegova života u odnosu prema sebi, drugome, te na poseban način prema Bogu.
Zadaće:
- pomoći djetetu da raste u povjerenju u samoga sebe razvijajući tako svoju osobnost
- zadovoljiti djetetovu potrebu za pripadanjem i ljubavlju, te na temelju tog iskustva upućivati ga na odnos, susret i autentično približavanje Bogu
- odgajati dijete za odgovorno ponašanje u svijetu koji ga okružuje
- pobuđivati dječje čuđenje i divljenje te iskrenu i duboku radost prema Bogu Stvoritelju
Kako? Igrajući se i prožimajući duhovnu dimenziju kroz sve djelatnosti koje se u vrtiću provode (pisana riječ, glazba, likovni izričaj, scenski prikaz, pokret …)
Kada?
- situacijski spontano i nepredviđeno kada prati potrebe i osjećaje djeteta
- planski i predviđeno slijedeći liturgijsko vrijeme i blagdane
Svi “trenuci” okupljanja imaju jedinstvenu strukturu okupljanja, te su zbog toga metodički jedinstveno i oblikovani. Način susreta je krug (krug od dječjih stolica, krug na tepihu). Ova formacija pruža višestruku dobrobit. U “moderno” vrijeme pomalo išćezava, no važno je podsjetiti se čemu doprinosi. Radi se o osnovnom obliku rada gdje sudionici kruga usmjeravaju pogled prema središtu kruga, gdje će njihovim pogledima biti dostupna pojedina tema koja će se razvijati različitim metodičkim postupcima: pripovijedanjem, razgovorom, pjesmom, vježbama zamišljanja (predočavanja), pokretima tijela, uz pomoć figura ili pak kreativnim oblikovanjem od prirodnog ili drugog odgovarajućeg materijala ili pak didaktičkog materijala.
Nalaziti se u krugu skupine i promatrati znači omogućiti svakom djetetu da dođe do izražaja. U krugu se postaje osjetljiv za svako dijete. U krugu se brzo zamijeti da nekoga nema, kada se netko loše osjeća, ako je netko mrzovoljan ili ako je netko prijateljski raspoložen, odsutan mislima ili ako je netko u susretu nestašan i previše glasan. Krug nije samo izvanjska prostorna forma, nego skupljanje osoba, živi od toga da svako dijete samoga sebe sređuje i tako se uvrštava u krug. Na taj način se događa susret sa susjedom i sa samim sobom.
Oblikovanje kruga ostaje važna zadaća za razvijanje osobnosti, oblikovanje njenih sposobnosti za susretanjem, koje se danas puno zahtijevaju u obitelji, u vrtiću, u školi, u timskom radu. No, prije svega, to je pretpostavka za kršćanski odgoj jer je vjera uvijek upućena na zajedništvo.
Prosinac je mjesec priprave za veliki blagdan, Božić. To je vrijeme došašća koje se naziva i mirnim vremenom. Na sve to potiče i sama priroda – da se vratimo u sebe, sebi. O nama ovisi koliko ćemo se u prirodu ugledati i naći vremena kako bismo uživali mir i osluškivali poruku prirode. Valjalo bi pronalaziti mir i tišinu. Izbjegavati sve ono što to narušava i pronalaziti vrijeme za zajednički razgovor, konstruktivnu igru, za oblikovanje jaslica, za slušanje adventske poruke i za promatranje adventskih znakova te vrijeme za molitvu.
Adventski vijenac nosi svoju simboliku. Sam pokušaj izrade vijenca kada se grana savija u okrugli oblik, polagano oblikuje vijenac koji nalikuje našem životu. Život nastaje, baš poput izrade vijenca. Raste, razvija se, i sazrijeva. Naš život se mora “zaokružiti” i ispuniti. U oblikovanju adventskog vijenca simblički se iskazuje naša vjera, da nam je u ostvarivanju našeg života u svim dimenzijama potrebno otkupljenje. Otkupljenje, pak, ima svoj početak u rađanju božanskog djeteta, našega Gospodina i Spasitelja.
Svijećama u adventskom vijencu mogu se dati imena: radilica, moliteljica, dobročiniteljica i razveseliteljica. Sukladno nazivu tijekom svakog tjedna mogu se organizirati tematski prigodni sadržaji za djecu.
Kako je Došašće posebno vrijeme u liturgijskoj godini, ono zahtijeva i posebnu pripremu koja daje notu svetosti samog početka ovog vremena. U sklopu spomenutog priprema se adventski kalendar. Jedan od primjera je aktivnost “Putovanje u Betlehem –svratišta”. Predstavljeni su različiti primjeri prigodnih molitava, pjesama, te literature, koja se može koristiti u radu i oblikovanju božićnih trenutaka.
Priču o Isusovom rođenju prati aktivnost oblikovanja i izrade jaslica. Svaki od sudinika pritom doprinosi izradi jaslica, prinoseći potrebne figurice u datom trenutku. Oblikovanje jaslica završava prigodnom pjesmom. Ovaj oblik rada ujedno je i praktičan primjer koji se može koristiti u radu u grupi.
Odgojiteljice S.K. i I.P.