Ovo razdoblje u kojem se nalazimo izazovno je u mnogo životnih područja. S obzirom na to da djeca ne idu vrtić, kod kuće su, vani je toplo vrijeme, a istovremeno je onemogućeno značajnije kretanje izvan kuće, sad je idealno vrijeme za ulaganje truda u odvikavanje djece od nošenja pelena.

Istraživanja pokazuju da je dijete psihofizički spremno za odvikavanje od pelena između 18. i 24. mjeseca života. Današnji tempo života, manjak slobodnog vremena, pritisci s raznih strana i, rekla bih, slabije ulaganje truda i vremena roditelja u poticanje dječje samostalnosti dovode do toga da se djeca odvikavaju od pelena sve kasnije, blizu treće godine ili još kasnije.

Odvikavanje od pelena svakako je individualan proces, ovisi o djetetovoj psihofizičkoj zrelosti, potrebno je osluškivati njegove potrebe i promatrati signale. Propusti li se taj „kritični trenutak“ u kojem dijete pokazuje signale da je spremno, dobiva se kontraefekt kada pelena djetetu više ne predstavlja smetnju, kao ni sadržaj u njoj. Krene li se pak prerano kada dijete još zasigurno nije spremno, može se razviti frustracija i protivljenje.

Većina djece počne prvo s kontrolom crijeva jer od pritiska u debelom crijevu do ispuštanja stolice ima dovoljno vremena da se dijete svuče i posjedne na kahlicu. Budite smireni, pravite mu društvo da se i ono opusti jer bit voljnog vršenja nužde jest opuštanje mišića (sfinktera) koji zatvara debelo crijevo.

Upravo je to ključna riječ, smirenost, koju nam je teško pokazati kad dijete i nakon 5 ili više dana i dalje uporno obavlja nuždu u gaće, a vi ga preskidate i do 10 puta dnevno (jer će kod neke djece tako i biti u prvim danima). Međutim, to nije znak da trebate odustati. Odustanete li u tom trenutku misleći da dijete „ipak nije spremno“ i natrag mu stavite pelenu, mogli biste dijete samo dodatno zbuniti. Jednom kad se uđe u proces, uz smirenost potrebno je pokazati i upornost i dosljednost, što nam je također ponekad teško. Jer najčešće se kod djeteta taj klik dogodi upravo preko noći, odjednom vas počne obavještavati da mu se „kaka“ ili „piški“. A tada su djetetova i vaša sreća i ponos na vrhuncu.

Govoreći iz vlastitog iskustva, djetetu se može još jedno kraće vrijeme (nekoliko dana) ostaviti pelena za dnevno i noćno spavanje. Njih se preporuča skinuti postepeno. Također treba pratiti dijete. Kada pelena za dnevno ili noćno spavanje ostane nekoliko dana zaredom suha, potrebno ju je maknuti. I da, dogodit će se obavljanje nužde u krevet tijekom spavanja ili još uvijek ponekad i tijekom dana (npr. kad se dijete zaigra), no to će se događati sve rjeđe i postepeno će prestati. Opet treba pokazati smirenost, dosljednost i djetetu pružiti podršku (“U redu je. Nezgode se događaju.”). Ohrabrujte dijete govoreći mu da su “nezgode” posve normalne i prihvatljive i da se svima događaju. Nikako nemojte dijete posramljivati i obeshrabrivati (“Samo bebe piške u gaće. Prevelik si da piškiš u gaće.”). Samo uvažavanjem djeteta, njegovog temperamenta i davanjem prilika da bude samostalno i odgovorno, razvit će samopouzdanje, a rezultati će se brže postići.

Budite spremni da sam proces odvikavanja od pelena traje nekoliko tjedana, opskrbite se dovoljnim brojem gaća na dnevnoj bazi, zaštitom za madrac, nepromoćivim podlogama.

Iako je svako dijete individualno, neki od znakova koji mogu ukazivati na spremnost djeteta na odvikavanje od pelena su:

• muči ga osjećaj mokre pelene
• sa zanimanjem promatra kada netko od roditelja upotrebljava toalet
• ima duže periode kada je suho
• razumije jednostavne upute poput “Idemo na toalet/kahlicu/tutu.”
• poznaje “toaletni rječnik” kojim označavamo nuždu (npr. piškiti, kakati)
• vidljivo pokazuje da obavlja nuždu (umiri se, pravi grimase i sl.)
• obavještava vas kada je obavilo nuždu
• počinje obavljati nuždu u predvidljivo vrijeme

Neki od znakovi koji govore da dijete nije spremno na odvikavanje od pelena su:

• stoji iznad kahlice/tute i piški na pod
• ne dopušta da mu se skinu pelene, vrišti i opire se
• sjeda s kašastom stolicom u pelenama na pod i pritom ne pokazuje nelagodu
• skriva se u kutu ili ispod stola kada treba obaviti nuždu
• negoduje na razne načine kada mu se predloži kahlica ili toalet

KAKO POČETI?

1. Odjenite djetetu gaće i odjeću koju s lakoćom može skinuti, gdje god da se nalazi. Tijesne dječje bokserice, gaće ili hlače izazvat će frustraciju, a vjerojatno u početku dovesti i do toga da se dijete ne stigne skinuti prije nego krene obavljati nuždu.
2. Uvedite uobičajenu rutinu odlazaka na kahlicu. Odabir točno određenog trenutka, npr. odmah ujutro nakon buđenja, nakon obroka, prije nego što izađe van, prije vožnje automobilom ili odlaska na spavanje. Djeca vole rutinu i granice i u njima se osjećaju sigurnima. Predvidljiva situacija dovodi do bržeg uspostavljanja kontrole vršenja nužde. Kao alternativu, možete ga posjesti na kahlicu u redovitim intervalima, npr. svakih sat vremena. No, ukoliko vidite da dijete pokazuje otpor prema tome, pokažite povjerenje u njega da će vas na vrijeme obavijestiti da mora ići na kahlicu. (Ako i neće u početku, i to je u redu.)
3. Pomozite mu da se opusti dok sjedi na kahlici pjevanjem pjesmice ili pričanjem priče, prepričavanjem nekih događaja koji su se nedavno zbili.
4. Nemojte ga tjerati da ide na kahlicu. Ako dijete odluči ustati s kahlice, a da nije ništa obavilo, pohvalite ga zato što je pokušalo. Počnete li ga koriti, kahlica mu može postati odbojna jer će ju povezivati s negativnim osjećajem.
5. Kad uspije prvi put obaviti nuždu u kahlicu, jako ga hvalite. Potaknite u njemu osjećaj ponosa i zadovoljstva, prepričajte događaj članovima obitelji, nagradite ga čitanjem njemu najdraže priče.
6. Imajte na umu da se nezgode događaju. Nemojte ga zbog njih kažnjavati i uvijek imajte spremnu odjeću za presvlačenje (u početku i nekoliko kompleta u danu).
7. Neka pranje ruku nakon obavljanja nužde postane dio rutine, s upotrebom sapuna koji dijete lako istisne i dječjom stubom uz umivaonik. Kako bi dijete temeljito opralo ruke i dovoljno ih dugo trljalo, također ga treba motivirati (Idemo napraviti puno sapunice.)

Neka djeca odmah žele obavljati nuždu u školjku, stoga je dobro nabaviti dječju sjedalicu za školjku na kojoj neće osjećati strah da bi mogli upasti unutra i klupicu da se mogu sami popeti na školjku i na koju mogu osloniti noge da im ne vise dok sjede na školjki. Ako dijete ne može izdržati suho cijelu noć, nije dobra opcija buditi ga po noći ili ga voditi na toalet u polusnenom stanju jer to dodatno podržava mokrenje u snu. Ako se počne vrtjeti u snu zbog punog mjehura bolje je da se sasvim probudi i bude svjesno da mu se piški i obavi to budno. Vrjednije je da ga probudi pun mjehur. I nakon toga velika većina djece ponovno zaspi.

U procesu odvikavanja od pelena, vrtić je roditeljima velika podrška i partner. Odgojitelji i roditelji moraju zajedno surađivati, uskladiti svoje postupke ukoliko žele postići rezultat kod djeteta. Zato, ukoliko imate bilo kakvih pitanja, slobodno se obratite svojim odgojiteljima ili stručnoj službi.

Imajte povjerenje u dijete jer ono želi biti samostalno kao i u drugim životnim situacijama i zato mu budite potpora i omogućite mu da se osjeća uspješno.