Dragi naši roditelji i prijatelji,

iza nas je jedno posebno razdoblje – adaptacija. Bilo je tu svega: suza (ponekad i pravih potoka), smijeha (onih zaraznih, od srca), malih bolesti i velikih hrabrosti.

Naučili smo brisati nosiće kao profesionalci, dijeliti igračke (iako to još uvijek ponekad ide uz malo pregovaranja ), a najviše smo vježbali – strpljenje, nježnost i zagrljaje. Rutina se polako uvukla u naš dan – doručak, igra, odmor, pa opet igra. I znate što? Uspjeli smo! Skoro svi… jer uvijek postoji netko tko još malo traži mamin ili tatin dlan kad je najteže. Ali to je u redu – za to smo mi tu: da čuvamo, mazimo, bodrimo i podsjećamo da je vrtić mjesto gdje rastu i djeca i njihovi osmijesi.