Napokon smo dočekali ponovni povratak u vrtić, sreći nema kraja! Iako još nismo svi na broju, vjerujemo kako će se i to ubrzo promijeniti. Po dolasku u vrtić primijetili smo neke čudnovate stvari – pojedine igračke bile su spremljene jer se ne mogu lako prebrisati, svatko od nas mora sjediti za svojim stolom, brojimo do dvadeset dok peremo ruke, a teta svako malo briše krpicom koja nas podsjeća na bazene. Ali sve ostalo – po starom! Puno se igramo, smijemo i istražujemo. Ovaj tjedan družili smo se s Prljekom i Mrljekom, dvojicom prijatelja koji se uglavnom pojavljuju gdje i prljave ruke i neoprani zubići. No, da ne bi bilo zabune, mi smo ih ugostili samo u slikovnicama i našim crtežima! Radili smo i pokus pomoću kojeg smo učili o tome zašto je važan sapun te kako pravilno oprati ruke. Znamo mi to sve od prije, ali nikad nije na odmet ponoviti gradivo. S virusima nikad ne znaš. Neki od nas su priznali da se malo boje virusa, a neki se ne boje ničega. Osim mraka. Ili ružnih snova. To nas je potaknulo da pričamo o svojim strahovima, a zatim smo i crtali sebe kao neustrašive superheroje. Teta je rekla da svatko od nas ima jednog takvog u sebi.

Ipak, naaaajviše od svega veselili smo se povratku na naše igralište. Baš smo puno vremena proveli na svježem zraku, igrajući se i brinući o našim biljkama na dvorištu. Držimo fige da nas lijepo vrijeme posluži i sljedeći tjedan te da se što prije okupimo u punom broju.