Kroz niz planski osmišljenih aktivnosti i tema, nakon samo par mjeseci kontinuiranog provođenja Programa predškole kod većine polaznika uočava se vidljiv pomak u fonetskom osvješćivanju, aktivnom slušanju, stvaranju unutrašnjih misaonih slika nakon tematsko  ponuđenog ili spontano, od djece stvorenog govornog konteksta.

Odgojitelj kao moderator, uz stručno osmišljene i zadane razvojne zadaće, percipira i ta individualna interesna područja djeteta kako bi ih mogao stupnjevati,  te koliko je više moguće pomoći djetetu u nadogradnji postojećeg znanja i vještina.

Nastojeći uravnotežiti omjer ponuđenih sadržaja propisanih u Programu predškole, pridodana je i pažnja važnosti vestibularnog sustava s naglaskom na kretanje i govor, kretanje i povezanosti kretanja sa slikom o sebi (podizanju samopouzdanja, ali i povjerenja i samopoštovanja). Isto posebno naglašavamo zbog djece polaznika romske nacionalne manjine kojoj je ovakav pristup jako važan radi savladavanja hrvatskog jezika kojim se teže služe, a uz ponuđene sadržaje kroz pokret i kretanje, lakše i brže usvajaju nova znanja.

Tijekom prosinca i siječnja polaznicima je osmišljen ponuđeni poticajni kontekst aktivnosti kroz igru koji vodi ka stjecanju i izgrađivanju osnovnih temelja prosocijalnog ponašanja.

Djeci nije uskraćeno ni okruženje koje stimulira i spektar različitih osjetila, kao izvora brojnih informacija. Poseban interes pokazuju za istraživanje različitih materijala i rad s različitim sipkim materijalima.

Poticaji te vrste osim što predstavljaju socijalni izazov u slobodnom nastajanju mnogostrukih znanja koja se „odjednom u trenutku dogode“ u samospoznaji djeteta, kao takvi oblici rada pozitivno utječu na emocionalno područje, a mogu imati i elemente terapijskog segmenta.

Kroz rad na ovom području kod neke djece otkrili smo unutarnje skrivene talente i sposobnosti, mogućih budućih kipara, geodeta, matematičara i dr.

„Psiholozi vjeruju da postoji čak 12 različitih osjetila koja se nadopunjavaju i omogućuju da steknemo potpuno poimanje svijeta oko nas“ (Brajković, Živković: “100 igara iz područja osjeta, priručnik za roditelje, učitelje i odgojitelje”).

Predčitačke i predmatematičke vještine omogućuju djeci pripremu za školsko usvajanje čitanja, pisanja i računanja.

Kako i naziv govori to su predvještine, što roditelji često povezuju s čitanjem i računanjem koja ipak pripadaju školskom sustavu.

U redovitim susretima potičemo djecu na prepoznavanje, stvaranje i baratanje pojedinim dijelovima sastavljenim od riječi kao: prepoznavanje i produkcija rime, slogovna analiza i sinteza, prepoznavanje prvog i zadnjeg glasa, glasovna analiza i sinteza, i kasnije premještanje, dodavanje i oduzimanje glasova.

Važno je da dijete u predškoli razvije sposobnost „čuti glas ili dijelove govora“ kako bi u školi isto moglo pretvoriti u pisani kod.

U tome pomažu brojalice koje djeca jako vole zbog svoje ritmičnosti, ali i brojne druge igre s pravilima koje se provode u sklopu Programa.

Prepoznavanje glasa kroz različite oblike rada vježbaju se u svakom susretu integrirano kroz sve aktivnosti, ali i kroz didaktičke igre i planirane sadržaje, radne listiće i brojne druge planirane aktivnosti.

Uz rad na području vizualne percepcije i diskriminacije uvedene su male „domaće zadaćice“ koje djeca rade kod kuće uz suradnju s roditeljima. Ovakav način rada dobro su prihvatila djeca i roditelji. Roditelji imaju direktan uvid u napredak svoga djeteta dok se kod djeteta stvara navika budućih školskih obveza. Domaće zadaće su povremene.

Grafomotoričke vježbe djeca rado prihvaćaju. Pravilan hvat olovke i bojice dio djece još savladava, kao i optimalan pritisak olovke kod pisanja i crtanja.

Područja odnosa u prostoru, među predmetima, svojstva, simboli i količine samo su dio predmatematičkih vještina koje djeca prate prema svojim mogućnostima.

Važnost izloženosti matematičkom jeziku u predškolsko doba važno je za kasnije učenje matematike. I na tom području, polako i prema svojim sposobnostima  djeca napreduju. Neka opet već znaju i žele mnogo više,  pa se sa njima radi bržim tempom individualno.

SNJEŽNA PRIČA „ZVJEZDICA“

Nakon iskustvenog doživljaja istražili smo i proširili svoja dosadašnja znanja.

Kako nastaje snijeg?

Snijeg se može nazvati smrznutom kišom koja pada na zemlju zimi, u hladnu jesen i, povremeno, u proljeće. Snijeg se može oblikovati na temperaturama nižim od 0 stupnjeva. Male kapljice vlage u kišnim oblacima smrzavaju se, pa se formira ova vrsta oborina.

Najmanja čestica vode ima oblik šesterokuta, ledeni kristal postupno se pretvara u šesterokut. Na temperaturi od 15 stupnjeva kristali postaju tanke ploče, a pri 8 se pretvaraju u stupove šuplje iznutra. Na temperaturi od 2,5 stupnjeva poprimaju oblik poznat ljudima u obliku snježnih pahuljica.

Tekstura snježne pahuljice:

Pahuljice se sastoje od sitnih čestica vode. Struktura na molekularnoj razini raspoređena je na taj način da kutovi novoformiranih pahuljica strogih veličina budu 120 i 60 stupnjeva. Na krajevima i rubovima snježnih pahuljica formiraju se mali izrasti kristala, nakon čega se slojevi i dalje smrzavaju. Zahvaljujući tim procesima, pahulje snijega dobivaju takve neobične oblike. Međutim, većina formacija je u obliku zvijezde Istraživači su identificirali glavne oblike snježnih pahuljica: u obliku igala, zvijezda, dendrita, pahuljastih, stupova, tanjura.“

(preuzeto : https://nationalgreenhighway.org/1342-snow-what-it-is-how-it-forms-why-white-where-it-come.html)

A potom…..grudanje!!!!

Pravit ćemo anđele u snijegu? Naravno da hoćemo!

Pokoja pahulja završila na trepavici, pokoja na kapi ili licu.

Ali radosni smo i veseli u igri „Tko će prije, dok pada s neba, uloviti pahuljicu!“

A onda istraživanja čas!

Pod povećalom kako izgleda snijeg treba otkriti i likovno zabilježiti!

A zima je tek kucnula na vrata!

Koje li radosti kada po nas u Program predškole sa saonicama dođu danas mama ili tata!

Do sljedećeg nekog susreta s nama snježno-pahuljasti pozdrav svima vama šalju polaznici Programa predškole u Koprivničkim Bregima – „Zvjezdice“ i njihova odgojiteljica Snježana!