“Smijem li te bar još jednom zagrliti prije nego što narasteš? I reći ti da te volim tako da to uvijek znadeš. Daj da ti opet zavežem cipelu. Tako brzo ćeš je vezati sama. I kad se jednom sjetiš ovog dana vidjet ćeš moj način da ti ljubav dam. Mogu li ti pomoći kaputić obući? Dopusti mi, molim te, da ti izrežem jelo. Dozvoli mi ljubavi, da stavim te u kolica, kupim ti slatkiš i ljubim u čelo. Jednog ćeš dalekog dana možda baš ti brinuti o meni, dozvoli mi, ljubavi mala, da ja sad to radim tebi. Tako želim biti dio svega što čini tvoj mali svijet! Dopusti mi da ti operem kosu, izbrojim zvijezde i uberem cvijet. Htjela bih brojiti te male prstiće i škakljati te po zatiljku prije nego što ti upoznaš brojeve i sam skužiš matematiku. I prije no što zablistaš u nogometu daj meni da ti dodam jednu loptu! Smijem li bar još jednom da te uhvatim ako bi pala, i da ti zadnji put uspješno prodam foru prije neg0 što mi kažeš da si to znala? Dozvoli mi, ljubavi mala, da ti pomognem da se popneš na brdo. Trebaš me jer su ti koraci mali i jer još uvijek misliš da mama izvodi čudo. I daj mi da ti čitam priče, dok imamo sveg svijeta vrijeme jer tako brzo ćeš to činit sama, a sad za to dušo, trebaš mene. Hoćeš li se sjećati da sam te nosila na rukama? Bačenih gruda i šetnje po kiši? Jer proći će svega par godišnjih doba kad postat ćeš od svoje mame viša? I jednom kad pronađeš uspjeh, suze ponosa brisat ću baš ja, pa mi dozvoli, ljubavi mala, da danas ja budem ta. Već znam da ću jednom sa čežnjom prisjećat se svih ovih dana, pa mi dozvoli, ljubavi mala, da ti baš sad budem – Mama.”