Jedno maglovito jutro zaputili smo se autobusom do gradskog trga posjetiti Kino Velebit. Tamo nas je dočekao robot “Roz”. Puno smo priča čuli o robotima, no o takvom nikada!

Iskrice su uzbuđeno razmjenjivale grickalice i pile fine sokiće (baš smo se namučili potvarati sve te čudne čepove) kada smo pratili pustolovinu toga posebice osjećajnog robota. Naime, animirani film Divlji robot predstavlja sentimentalnu priču o samootkrivanju.

Prateći uzbudljivu vezu između tehnologije i prirode otkrivamo dirljivo istraživanje o tome što znači biti živ i povezan sa svim živim bićima.

Djeca su radoznalo ispitivala što se s robotom  dogodilo  kada više nije mogao govoriti ili kretati se jer mu se potrgao “sustav”- kakve li smo sve teorije sutradan imali… Posebno smo se zabrinuli tko će se brinuti za malenu napuštenu gusku “Sjajko”. Oči su nam se zasuzile od tako divne priče…

Veselimo se ponovnom odlasku u kino!