Sjećate se naše priče s tetom Brankom i njenih savjeta o eko vrtu?

E pa, detaljno čitajući upute i savjete, ozbiljno smo se primili posla.

No, za neke stvari ipak smo trebali pomoć, što nikako nisu odbili naši roditelji. Drvene daske, tačke, alat za obradu zemlje, tata naše bivše Iskrice Mile s kamionom punim zemlje (hvala mu na donaciji), roditelji zasukanih rukava  i naše dvorište nalikovalo je na veliko gradilište.

Iiii, za svega nekoliko sati, uz znoj, ali prije svega dobru volju i dobro društvo, naš eko vrt poprimio je prve značajke.

Već sutradan nastupili su najmanji i to sadnjom cvijeća, bilja i sjemenja. Bila je to za sve  jedna edukativna, poticajna i zanimljiva aktivnost.

Danas već možemo reći da ubiremo prve plodove jer svakodnevno vrtlarenje: zalijevanje, plijevljenje i proučavanje,  naučilo nas je odgovornosti, razumijevanju, samopouzdanju, ali ponajviše ljubavi prema prirodi. I da ne zaboravimo,  od velike koristi je i naša „teta Strašilka“.

„Jagode su tak lepe. Kaj bumo s njima?“- pitao je Emanuel.

U tom trenu omelo nas je zvono na vratima i dolazak naše gošće.

O gošći, jagodama i tome slično, morat ćete malo pričekati.

„Evooo, dolazimo otključati!!“