29.4.2020.
Zašto dopuštam djetetu da se penje na stablo?
Zašto dopuštam djetetu da se penje na ljestve?
Zašto dopuštam djetetu da hoda unatrag po stepenicama (uz držanje za rukohvat)?
Zašto dopuštam djetetu da se spušta s tobogana na trbuhu?
Zašto dopuštam djetetu da se penje na tobogan po strani koja je predviđena za spuštanje?
Zašto dopuštam djetetu da skače na travu s treće stepenice tobogana?
Zašto dopuštam djetetu da juri motorićem na tri kotača niz ulicu i zaustavi se tik ispred neke prepreke?
Zašto dopuštam djetetu da se penje na poviše travnato brdo i potom ubrzano trči prema dolje?
Zašto dopuštam djetetu…?
Zašto se pritom ne obazirem na komentare koji mi sugeriraju da ne bih to trebala činiti?
Sve navedeno su potencijalno opasne radnje kada ih dijete izvodi bez nadzora odrasle osobe. Ukoliko dobro poznajemo svoje dijete, njegov sposobnosti i njegove potrebe, trebamo li zbog toga što potencijalno postoji mogućnost ozljede djetetu uskratiti ovakve aktivnosti u kojima istražuje svoje fizičke sposobnosti, ispituje svoje granice? Ili mu trebamo osigurati uvjete i podršku (pritom mislim na fizičku i psihičku) u kojima će navedene aktivnosti ipak moći provoditi?
Uz to, znamo li dovoljno na koja sve područja razvoja utječe baš konkretno motorički razvoj djeteta?
Motorički razvoj je proces u kojem dijete uči obrasce kretanja i motorička znanja. Razlikujemo grubu (veći pokreti koje dijete izvodi cijelim tijelom, poput trčanja, skakanja i sl.) i finu motoriku (pokreti kosti, zglobova, mišića šake, prsti u izvođenju malih, preciznih pokreta).
Dječji se mozak najintenzivnije razvija do treće godine. Socijalni, emocionalni i kognitivni podražaji potiču djecu na vršenje motoričkih aktivnosti na temelju kojih se onda posljedično odvija kognitivni (spoznajni) razvoj, dijete povećava svoje samopouzdanje i unaprjeđuje socijalne vještine. Uz motorički razvoj, dijete postupno razvija odnos prema sebi, ljudima i svojoj okolini. Motorički i socio-emocionalni razvoj odmah prati i razvoj govora. Djetetova urođena znatiželja, kognitivni razvoj djeteta je ono što pokreće njegov motorički razvoj, ali isto tako njegove novorazvijene motoričke vještine omogućuju mu istraživanje i stjecanje novih spoznaja. Kakav divan zatvoreni krug! Dokazano je da motorički razvoj djeteta kasnije utječe i na učenje i kognitivne procese koji se događaju u školi. Uviđate li sad povezanost svih područja djetetova razvoja?
Danas djeci u velikoj mjeri nedostaje kretanja i složenih motoričkih aktivnosti. Manje se kreću, manje vremena provode na igralištu, a umjesto toga više gledaju televiziju i provode vrijeme u igranju videoigara. (To nikako ne znači da djetetu treba onemogućiti doticaj s medijima, no moramo znati odrediti granicu.) Zbog fizičke neaktivnosti danas sve veći broj djece ima problema s nepravilnim držanjem tijela, govornim teškoćama, nerazvijenom percepcijom i finom motorikom. Također, dokazano je i da dugotrajno voženje djeteta u kolicima i onemogućavanje slobodnog kretanja jako često dovodi do pojave spuštenih stopala.
Roditelji jako štite djecu primjerice od aktivnosti navedenih u uvodu teksta. Boje se da će dijete pasti, ozlijediti se, slomiti ruku ili nogu… Treba istaknuti da je normalno da dijete padne, dapače ono treba naučiti kako padati, kako se dočekati na ruke ili noge, a ne pasti na glavu (kako dosta djece danas pada). Kako bismo omogućili djetetu da to nauči, treba mu dopustiti skakanje, penjanje, trčanje za loptom, spuštanje, vrtnju oko svoje osi i sl. Zato je potrebno da roditelji osiguraju takvo okruženje u kojem će mogućnost ozljede biti minimalna (najbolje sigurno, prirodno okruženje: trava, pijesak, plitka voda…), a ne da sputavaju dijete u njegovoj instinktivnoj potrebi, potrebi za kretanjem i istraživanjem. Upravo je zato potrebno omogućiti djeci boravak u prirodi, u parkovima, na igralištima gdje se događa simultano učenje u svim područjima razvoja, gdje se odvija cjelokupan psihofizički razvoj djeteta.
P.S. Zašto ovaj članak nije popraćen autentičnim fotografijama? Zato što odrasla osoba tijekom aktivnosti navedenih u uvodu djetetu pruža fizičku podršku kako bi ono zadovoljilo svoju potrebu za kretanjem i istraživanjem.
Pedagoginja Sabina Gadanec